Moj internet dnevnik
B O M B A
Bomba nosi
Blog
četvrtak, siječanj 3, 2008

Petak, 21. 12. bio je dočekani datum putovanja. U 10 navečer smo krenuli. Putovali smo kroz Sloveniju koja je ujedno bila najgora zemlja za putovanje jer jadni, iako su u EU, nemaju autocestu. Vrijeme je bilo ljigavo. Magla i susnježica. Oko ponoći smo ušli u smrdljivu Italiju. Cijeli potez Verona-Venecija-Milano smrdi po pokvarenim jajcima i kiselom zelju. Pametni GPS nas je skinuo s autoceste 50-ak km od Milana i preko talijanskih selendri nas doveo do Comma, gradića na talijansko-švicarskoj granici. Uglavnom, nagledala sam se palmica na samom početku Alpa. Ubijao me umor, ali od straha da on ne zaspi sam svaku minutu otvarala širom oči i zurila u njega. Ma samo ti spavaj. Vjeruj mi. Tu ne budem zaspao. Ne mogu zaspati kad svako malo moram paziti da dobro skrenem na kružnom toku. Uspavao me GPS i monoton ženski glas Nakon 100 m uđite u kružni tok i izađite na drugom izlazu. Držite lijevo... pa lijevo... Uspjela sam sklopiti oči na sekundu kad me probudio Gledaj devu! Iznad nekog sela blizu Švicarske granice, na brdašcu su napravili velike jaslice od lampica. I bile su i device! To je bilo to od spavanja. Na švicarskoj granici smo kupili vinjetu i nastavili za Zürich. Nakon grbave Slovenije i smrdljive Italije ovo je bio melem za oči i nos. Zelenilo u dolinama, snijeg u Alpama i prekrasna jezera. Odčorili smo si na nekom parkingu koji sat i nastavili. U Zürich, kod njegovog bratića smo stigli oko 10 ujutro. Popili smo kavicu, ispričali se, najeli i put u grad. Prvo smo otišli posjetiti tvornicu čokolada Lindt i nakupovali čokse za familiju i frendove. Osjećala sam se kao Alisa u zemlji čudesa. Ovo je za moju mamu, ovo je za moju S. pa za moju J., ovo bu za Lukicu... Tako i on. Otišli smo popiti pivicu u centar, u stari dio Züricha i posjetili katedralu i okinuli slikice s vrha. Kad smo se vratili u stan, narafski da smo se posvadili jer kad sam umorna, priznajem, razdražljiva sam do bola. Odčorili smo si koje dve vure i odveli su nas na večeru. Eh da...

                                   

                                  

                                 

                                            

                                 

     Moja malenkost je ova lijevo... Dragi mi nije za javnost pa ga nigdje ne bute vidjeli...
                                 
Njegov bratić je simpa lik. Ima ono nešto (nekome), ali ne i meni. Dakle, nije ružan. Zvat ćemo ga Kiki! Ne Kiki kiki, onaj kiki, ne znam kakav mu je kiki, nego muško ime Kiki... Isuse, nije ni bitno! Bratić ima curu. Skroz ok. Nije ni to bitno. Oni imaju frendove. Ništa čudno, ali... Đizs! Kroz guzicu bih progovorila kad smo sjeli za stol. Odveli su nas u mali francuski restoran. Atmosfera je bila ugodna. I smješna. Meni. Smijala sam se ljudima. Priznajem svoje grijehe cijelom svijetu, smijala sam se na njihov račun. Dragi se trudio biti korektan. Trudio samo. Preko puta nas je sjedio Nizozemac imena Ramon, ali zvat ćemo ga Peder jer je očigledno peder u rozom kariranom košuljku i s rozom motorolom V3. Friz ala Don Johnson. Kasnije sam saznala da tip vozi rozi cadillac. Moj Dragi mu je bio prilično zanimljiv. Čim je saznao da idući dan krećemo za Amsterdam nudio je svoju pomoć u svim oblicima. Dao bi on i svoj broj telefona da mu se moj Dragi javi. Došlo mi se da se plačem od smeha. S naše strane sjedila je Kikijeva cura i još jedna cura koja nabada srpski. Ta je pa mene napala već u stanu s osmjehom oduševljenja. Mislim da sam već nekoliko puta spomenula da mrzim kad me ljudi opsjedaju. Da sam joj rekla goni se u kurac ona bi širom otvorila oči i usta i rekla da sam joj baš super! Zato sam ja bila pametna i sjela na rub stola. Preko puta uz Pedera i Kikija, sjedio je drugi par. Ženska s kokoticom, lakiranom jaknicom stegnutom u struku i lakiranim tenisicama s visokim džonom. Ženska je DJ. Kao. Zvat ćemo ju Marusha. Ta ne zna niš pričat osim njemačkog pa se Bogu fala nismo spominale. Slijedi njen dragi s propeler frizurom. On je menager u Microsoftu i s njim smo se nekak i Dragi i ja najviše našli. Kaj u šprehi, kaj u pušenju pljugice na balkonu. Ovo je bila parodija posljednje večere. Ja sam definitivno bila Juda.  Htjela sam ih poslikati pa da se svi zajedno smijemo, ali me je mala trunka pristojnosti spriječila.
Večera je bila odlična. Po mom. Predjelo salata, puževi i žablji kraci. Finoj dami iz Srbije i Marushi je to bilo fuj! No, Dragi, Kiki, Kikijeva cura i ja smo se davili u hrani. Ipak smo Hrvati pa znamo kaj je dobro. Za glavno jelo smo dobili pečeni mladi krumpir, divlju rižu i fondue od 5 vrsta mesa: piletina, svinjetina, teletina, janjetina i konjetina. Čim je mesina došla na stol, srce mi je bilo na mjestu. I crno vino je bilo predobro. I deserti.
Vratili smo se zajedno u stan. Po putu smo pokupili nekog Srbina od kojeg smo kupili travu. Ili kokain. Nemam pojma. Ne kupujem, samo plaćam. Bila sam mrtva umorna, spavala sam samo par sati i ni tona kokaina me ne bi oživila. Sjeli smo na trosjed, ali se ovaj put nisam izvukla. Oduševljena Srpkinja je sjela uz mene. Dragi se stisnuo uz sam rub trosjeda, no Peder se nije dao smesti pa mu se sjeo na naslon. Opet me primio smeh. I opet je on njemu nudio pomoć. Stalno, iznova. I could givu you my phone number. Do you have mobile? - Ko u filmovima, ja velim No, Dragi veli  Yes. - Isuse ***** kaj se ne znaš snać!  - Daj šuti! - Jebote, pederu nemreš reć ne! Povukla sam lajnu, popušila pljugicu i spremila se za krevet. Cirkusa mi je bilo dosta. Dragi je ostao koju minutu dulje. Peder mu je dao broj. Trebalo mi je još pol vure da se primirim od smijanja.
Ujutro sam bila ko nova. Probudili smo se prije njih i napali frižider. Smotali pljugicu, doručkovali, opet jednu popušili i ponovno legli. Prespavali smo cijeli dan. Kiki nam je obećao juhu od bundeve pa smo je jeli za večeru. Popili smo pivicu, spakirali se i prije ponoći krenuli za Amsterdam.
Večeras mi njih vodimo na večericu jer su oni za blagdane došli u Zagreb, a sutra Vas ja vodim u Amsterdam.
bomba-estrogena @ 15:09 |Komentiraj | Komentari: 43 | Prikaži komentare